beats by dre cheap

Rastanak

Stavio je kljuc na stol.
Pila sam cedevitu, a on je pio kavu.
Nije me pogledao u oci kako valja.
Razmijenili smo tek nekoliko recenica.
On je uzeo rijec da mi kaze sve sto ima.
Osjetila sam odmah da se dugo premisljao i pripremao sto da mi kaze.
Nikad ga nisam prije vidjela tako slomljenog.
Nikad prije nisam bila ovoliki stranac za njega.
Nije me vise poznavao.
Bila sam druga osoba.
Izgubio je kontrolu, izgubio je mene.
Sto je vise pokusavao, vise sam mu izmicala kroz prste.
Za razliku od njega, nisam imala pripremljen govor.
Samo sam mjesecima razmisljala dal je to prava odluka.
Kako da smognem snage da okoncam?

Kako da skupim hrabrost da odbacim jedan dio zivota i upustim se u nepoznato?

Nisam mnogo ni rekla.
Bilo je bespotrebno.
Nista mu nije trebalo.
Da vrti danima, mjesecima u glavi moje rijeci... To mu ne treba.
Nije pitao mnogo za razloge.
Mislim da je znao...
...da sam ga prestala voljeti.

Znala sam da se vise nikad necemo vidjeti.
Gledala sam ga kako odlazi, sjeda u auto i odvozi se...
I onda se prelomilo sve u meni.
Svih onih 5 godina koje smo proveli skupa.
Sreca, tuga, snovi, odrastanje...
I sve emocije koje sam skrivala su odjednom sve iskocile iz mene.

Olaksanje...
Silno olaksanje koje mi je govorilo da sam ucinila pravu stvar za sebe.
Ali i za njega.

Proslo je vise od dvije godine.
Saznala sam nedavno da se zeni.
Da samo zna koliko sam mu srece zeljela...
Da sam se nadala da ce naci nekoga tko ce ga voljeti kako ja nisam znala.
Da ce naci zenu koja ce mu biti podrska i nadopunjavati ga, kako ja nikad ne bi mogla.
Nismo bili pravi.
Samo neka bude sretan...

*A Lonely Road*
http://ywa.blogger.ba
05/09/2019 14:41