beats by dre cheap

Traži se visok, zgodan, crn... Je li ga tko možda vidio? Zadnji put viđen prije 8 dana...

Šank u pubu u dalekom gradu.
Kokteli, tekila, kokteli.
Počela sam miješati više jezika u istoj rečenici.
Njegove tamne oči preda mnom.
Madež ispod desnog oka, presimpatično.
I kaže on meni... "Sviđaš mi se".
Sve je to super, da nema onih 1000 km između nas.
I onih 8 godina veze za koje vjerujem da ih mora još odbolovati.

Sjetio se mog rođendana.
Danas to nije ništa spektakularno kad imamo instagram, facebook i druge društvene mreže, zahvaljujući kojima i da hoćeš ne možeš da zaboraviš nečiji rođendan.
Ali on ima samo moj broj telefona.

A onda,  napokon pronađoh nekoga tko je tu.
U blizini. Koga mogu vidjeti svaki dan.
S kim mogu voditi glupe razgovore.
Otići u šetnju rivom.
Pogledati film.
I on samo nestane...
Jer misli da ću ja otići.

Nevjerojatno je koliko se bojimo bliskosti.
Ne jer se bojimo biti povrijeđeni, nego jer se sramimo pokazati našu ranjivost.
Ima li lijeka za to?

*A Lonely Road*
http://ywa.blogger.ba
09/12/2017 22:55