beats by dre cheap

9.3.2017.

O ovome sam oduvijek  maštala. Sjediti u širokoj majici i gaćicama u trećem mjesecu na svome balkonu, tipkati na laptopu, dok u pozadini čujem valove.
Ovaj pogled na more mi nitko ne može platiti.

Fascinira me kako mi se neke želje instantno manifestiraju.
Možda baš zbog toga jer o njima nisam previše razmišljala, jer se za njih nisam vezala.
Želi, a ne trebaj.
Vjeruj.

A nekad je to tako teško.
I vjerovati. I željeti, a ne trebati.

I sve što sam željela, mi dođe.
Nešto istog trena, za sat, dan, tjedan, mjesec...
Nešto za nekoliko godina.
Ali dođe.

Zbrka mi je u glavi.
Osjećam se kao da se još nisam dovoljno provela, da tinejđerica u meni još nije sita...
A onda ugledam prelijepu haljinicu za bebice i negdje duboko, duboko u sebi osjetim čežnju.
Za vlastitim djetetom, za vlastitom obitelji.
Za ljubavi.
Super su sva ova neobavezna druženja i sve što dolazi uz to.
Ali nedostaje mi malo ljubavi.
Uzajamne. Iskrene...

Zadnjih godinu dana sam si govorila kako među nama to svakako nikad ne bi uspjelo jer smo prerazličiti i jer mi u životu treba nešto sasvim drugo... Danas sam prvi put pomislila, da se sve razlogom dogodilo, da shvatim da bi ovo sve možda savršeno funkcioniralo.
A možda samo gubim razum, tko će znati.

*A Lonely Road*
http://ywa.blogger.ba
09/03/2017 23:28