*A Lonely Road*

Moja staza, kojom krocim sama. Moj zivot, koji stvaram ja. Moji snovi, nikad do kraja odsanjani...

19.06.2019.

"Anyone who knows what love is will understand..."

Dogodine punim 30 godina.

Pocela sam ovaj blog pisati kao klinka, s 14 godina.
Zamislite, pola mog zivota je ovdje zabiljezeno.
Nisam zadnjih godina mnogo pisala, ali sam se povremeno vracala kad se javljala potreba da nesto iz svog zivota zabiljezim ovdje.

Izgubljena sam jos uvijek.
Cini se da je cijeli zivot jedna velika potraga.
Za samim sobom, za srecom, za mirom.
Nema kraja.

Pokusavam izgraditi svoj zivot, samostalna sam.
Planiram zasnovati obitelj, nasla sam pravog covjeka za to.
Onog pravog, za kojeg sam se i ovdje po blogu pitala dal ce ikad doci.
Dosao je.

Mnogo sam suza prolila, od mnogo se ljudi se oprostila i odrekla se mnogih stvari.
Toliko je toga uslo u moj zivot i nestalo. Ostavilo neki trag, lijepo ili ruzno sjecanje.
Po koju uspomenu.
Od prijatelja, poznanika, kolega, momaka, ustanova, gradova...
I koliko god se za nesto ili nekog lako vezes... Bez svega mozes.
Na sve se naviknes.

Navikla sam se da sam daleko od mojih dugogodisnjih prijatelja, da ne idem na kave i u provode kao prije. Navikla sam se na bol koju osjecam kad mi nedostaju pojedini clanovi porodice. Navikla sam se da moja kuca u Bosni stoji prazna. Navikla sam se da nema moje macke vise da se zatrci prema meni kad cuje kako klepecem koferom dok idem prema kuci. Navikla sam da nemam ni mora ni planina, da nemam one tople proljetne dane... Navikla na dosadnu kisu.

Ali na sto sam najvise navikla je samoca.

Na sto sam zaista ponosna, osim sto sam samostalna, jest odnos koji imam s roditeljima.
Kao mala sam uvijek sanjala da budemo makar blizu ovome sto imam sada.
Majku punu razumijevanja, briznog oca. Brata s kojim se uvijek smijem.

Ponosna sam na sebe sto nisam pokleknula. Sto sam dokazala sebi da mogu sve. Po tko zna koji put vec.

Ponekad mi je nedostajala ona, ponekad sam pozeljela da je jos tu u mom zivotu.
Ali nisam imala potrebu da joj se javim. Nije vise ona koju sam nekad znala.
I nikad nece biti. Niti cu ikad vise imati tako nekoga. I mislim da je to ok.
Kad sam bila tinejdjer trebala mi je i ona i takav odnos i iskustvo.
Sada su prijateljstva drugacija...

I sretna sto sam pronasla njega.
Pronasla sam ljubav.
Svoje utciste, svoj mir. Svoje sve.
Sve uzvraceno.
Najboljeg prijatelja i partnera.
S kim prevladavam sva teska vremena i borim se do kraja.

Udajem se.
Nisam nikome rekla.
Nece biti nicega o cemu sam sanjala od malena. Iako znam da su to sve nebitne stvari, po malo sam tuzna zbog toga.
Ali jos bi bila tuznija da imam i muziku i ples i svu familiju i sve... A da to nije s pravom osobom.
Da u meni postoji i 1% sumnje.

Ja sam 100% sigurna.
Zato sam spremna odreci se svega ostalog.
Udajem se za pravoga.
*A Lonely Road*
<< 06/2019 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30




*~*~*



Himna moje dushe:
Vjerujem da je nada jaca od znanja.
Da je mit jaci od istorije.
Da su snovi jaci od cinjenica.
Da nada pobjedjuje iskustvo.
Da je smijeh jedini lijek za tugu.
I vjerujem da je ljubav jaca od smrti.

(Robert Fulgam, "Neobicne misli o obicnim stvarima")


~°~°~°~°~

I may not be always happy when I laugh,
I may not be always sad when I cry,
I may not be always strong when I look strong,
but I'm always hopeful...
even when you don't see it.



Change
If I could hold you close
Like you were never gone
If I could hear your voice
You'd tell me to be strong

But sometimes
I just can't
I just don't understand
Why you had to go
Why you had to go
I guess I'll never know

Ain't it funny how you think
You're gonna be OK
Till you remember things ain't never
Gonna be the same again
The same again
Ain't it crazy how you think
You've got your whole life planned
Just to find that it was never ever
In your hand
In your hand
Change

If I could get to you
I'd be there in a minute
My world don't make no sense
Not without you in it

And sometimes
I just find
Can't say I
Don't know why
Why'd you have to go?
Why'd you have to go?
And leave me here alone

And leave me here alone

Ain't it funny how you think
You're gonna be OK
Till you remember things ain't never
Gonna be the same again
The same again
Ain't it crazy how you think
You've got your whole life planned
Just to find that it was never ever
In your hand
In your hand
Change
_______
Sugababes

Dare to believe
The road is long,
but the heart
is strong...



...
Čovječe, budi svoj.




ako nesto trebas: - gone_ywa@fakat.ba ili ako me zelis dodati na msn: :P uskoro novi
BROJAČ POSJETA
157843

Powered by Blogger.ba